Zablude i istine o poremećajima ishrane
- Kategorija: Poremećaji ishrane
Da bismo nekome pomogli, moramo saosećati sa njim, a ako saosećamo mi i razumemo. Ali ne susrećemo se uvek u životu sa razumevanjem, pa samim tim ni sa saosećanjem, a ove dve stvari su preduslov da bismo mogli pružiti drugima adekvatnu podršku i pomoć u sferama života koje su za nas nepoznate. Nerazumevanje zbog neznanja vodi pogrešnom osećaju odbojnosti iz kojeg sledi osuda zbog nepodržavanja tuđih postupaka. Znajući za svoju neprihvaćenost od strane okoline, ljudi čuvaju neprihvatljive delove sebe kao mračne tajne i dozvoljavaju da ih iste izjedaju iznutra.
Ako prethodno navedene reči sagledamo iz ugla našeg sopstvenog problema, shvatićemo ih želeći razumevanje, ali ako to učinimo na primeru osobe čiji je problem poremećaj ishrane, isto neće biti slučaj (ako upravo to nije taj naš problem). Zato, čitajući naredne zablude i istine (koje ih razotkrivaju) o ovom veoma zastupljenom poremećaju danas, zamislite da opisuje zablude o vašem problemu, koje biste voleli da drugi pročitaju da biste mogli razumevanjem da budete prihvaćeni kao osoba koja više neće da se nosi sa tim, i koja će uz pomoć poželjne podrške okoline, a bez nepoželjnog problema, lepše živeti.
Zabluda: Osoba sa poremećajem ishrane je sama izabrala da ima poremećaj. Istina: Osoba bira da radi neke stvari koje će umanjiti svakodnevne probleme, nesluteći da će ustaljene navike izgladnjivanja, prejedanja i povraćanja, praćene mislima koje su delom podstaknute ovakvim obrascem ponašanja, preći u ozbiljnu bolest. Osoba nije izabrala da se teško razboli, a uprkos teškoćama izlaska iz začaranog kruga, ona može isto izabrati uz puno volje i hrabrosti.- Zabluda: Ne može se imati više od jednog poremećaja ishrane. Istina: Osobe koje su obolele od poremećaja ishrane mogu imati simptome više od jednog poremećaja istovremeno, a poremećaji se mogu i smenjivati kroz različite vremenske periode. U nekim slučajevima, osoba obolela od anoreksije može imati neke od simptoma bulimije, zbog kojih će dobiti dijagnozu anoreksije purgativnog (prežderavajućeg) tipa, a nakon izvesnog vremena može početi da zadovoljava sve kriterijume za bulimiju, zbog kojih će dobiti tu dijagnozu. Poremećaji ishrane su vrlo promenljivi u vremenu, pa ako osoba ne dobije adekvatnu pomoć, neke od simptoma može imati jako dugo vremena uz brojne recidive.
- Zabluda: Kada se osoba vrati na normalnu težinu ona više nema anoreksiju. Istina: Povratak normalne telesne težine je osnovni korak u lečenju poremećaja ishrane (kod anoreksije se javlja najveći gubitak u težini, pa je zato ona navedena kao primer). Povratak na normalnu težinu sam po sebi nije lek i nije kraj borbe za osobu koja je obolela, već predstavlja izlazak iz životne opasnosti, koji je neophodan za početak rada na psihičkoj osnovi, koja je u pozadini ponašajne manifestacije poremećaja. Jer osoba koja se bolničkim lečenjem prisilno vratila na normalnu težinu bez dobijanja psihološke pomoći, puštanjem iz bolnice će se brzo vratiti starim pogubnim navikama. Zbog toga je potrebno rešiti ono što se nalazi u osnovi poremećaja, odnosno problema koji je doveo do izgladnjivanja /povraćanja /prejedanja, a to se može samo uz adekvatnu psihološku pomoć i rad na sebi.
- Zabluda: Bulimija znači povraćanje. Istina: Suštinski element bulimije je nekontrolisano jedenje i preduzimanje koraka da bi se izbeglo dobijanje na težini. U nastojanju da se oslobode suvišnih kalorija, mnoge osobe sa ovim poremećajem povraćaju nakon prejedanja, dok neke žene kompulsivno vežbaju ili koriste laksative.
- Zabluda: Kod poremećaja ishrane radi se samo o lepoti i spoljašnjem izgledu, pa je na osnovu njega moguće proceniti da li osoba ima poremećaj ishrane. Istina: U osnovi poremećaja ishrane nalaze se emocionalne teškoće, osećaj kontrole i nisko samopoštovanje, kao i osećaj niže sopstvene vrednosti, a ne samo
okupiranost hranom, jedenjem, telom, lepotom i celokupnim spoljašnjim izgledom, o čemu govori stalno nezadovoljstvo uprkos sve većem smanjenju telesne težine, koja vodi životnoj ugroženosti i smrti. Osobe koje su zastrašujuće mršave često se susreću sa osudama okoline (da su anoreksične), koja nema na umu da one mogu bolovati od neke druge bolesti ili biti mršave po prirodi, i ne moraju se nositi sa ovim poremećajem, kao i da osobe koje pate od poremećaja u ishrani mogu imati normalnu telesnu težinu (osobe obolele od bulimije koje su zapletene u razorni krug prejedanja i povraćanja), i dobro skrivati svoj poremećaj. - Zabluda: Poremećaji ishrane pogađaju samo mlade belkinje (adolescentkinje srednje klase). Istina: Iako se poremećaji ishrane obično dešavaju devojkama u periodu od 12-25 godine, to ne znači da su one jedina populacijska grupa koju ovaj poremećaj zahvata - on se može javiti kod žena i muškaraca svih starosnih doba i socio-ekonomskog statusa u okviru različitih kultura.
- Zabluda: Poremećaj ishrane uzrokuju roditelji. Istina: Gotovo ni za jedan psihički poremećaj, pa ni za poremećaj ishrane, nije poznat jedinstven uzrok. Mada destruktivni i loši porodični odnosi, loš odnos roditelja prema telu i hrani, i obrasci ponašanja koji se vremenom usvajaju u porodici mogu usloviti razvoj poremećaja, oni ne moraju biti (jedini) uzrok. Mnoge osobe obolele od poremećaja ishrane imaju loše odnose sa svojim roditeljima, ali iste ovakve odnose imaju i osobe koje nisu obolele. Isto tako, mnoge osobe obolele od poremećaja ishrane imaju odličan odnos sa roditeljima, i porodica im je glavna podrška u lečenju. Pretpostavlja se da je u osnovi poremećaja ishrane kompleksan skup bioloških, psiholoških i socijalnih faktora.
- Zabluda: Za poremećaje u ishrani su krivi mediji.
Istina: Sa obzirom da su prvi slučajevi o poremećajima ishrane zabeleženi još u starom Egiptu i srednjem veku, što nam govori o tome da su isti postojali i pre savremenih medija, kao ni za roditelje, tako ni za medije ne možemo reći da su jedini uzroci nastanka ovih poremećaja. Iako medijski prikaz i zapadna kultura imaju veliki uticaj na mišljenje i stavove ljudi koji su im izloženi, što izaziva nezadovoljstvo spoljašnjim izgledom, mediji su samo jedan od faktora koji uzrokuju nastanak ovog poremećaja. - Zabluda: Osobe koje imaju poremećaj ishrane samo žele da privuku pažnju. Istina: Iako se njeno ponašanje može interpretirati kao “traženje pažnje”, osoba istu ne traži svojim izgladnjivanjem, već traži nešto drugo, jer su u osnovi emocionalne poteškoće i osobi je potrebna pomoć. Poremećaji ishrane često godinama ostaju neotkriveni, jer srameći se svog destruktivnog ponašanja (koji im daje osećaj kontrole i stabilnosti), svesni odudaranja od normalnog, ljudi vešto skrivaju svoj poremećaj.
- Zabluda: Nije moguće izlečenje od poremećaja ishrane. Istina: U zavisnosti od toga kada je otkriven poremećaj, lečenje može varirati u svojoj dužini (često je potrebno mnogo meseci ili čak godina) koja je individualna i varira među obolelima, ali je izlečenje uz adekvatan tretman moguće, i kada se poremećaj vrati. Pojedinici se izleče i nakon više deseti na godina bolovanja od poremećaja, pa nikada ne treba izgubiti nadu i pustiti poremećaju da preuzme život.
I sada, kada pomislimo da bi samo malo više znanja koje vodi razumevanju, razumevanju koje stvara saosećanje, stvorilo u nama želju da pomognemo drugom, naspram našeg nerazumevanja koje bi vodilo gubitku još jednog života sa ovog sveta, zašto se ne bismo potrudili da isto razumemo? Šta da smo to mi? Da li bismo isto razmišljali kroz osudu sebe samih ili bismo voleli da nam pomoć bude pružena? Da li bismo želeli sebi smrt? Sigurno da ne. Zato uvek krenite od sebe – što ne biste želeli sebi, ne poželite ni drugome.
Ana Perišić, apsolventkinja kliničke psihologije
