Predstave o ljubavi
Da li imate partnera ili ste “solo”? Da li ste već nekoliko godina u vezi ili ste na početku? Zaljubljeni ste ili možda pred raskidom? Kakvo god da je stanje, većina će se složiti da ljubav predstavlja važnu vrednost i da je moguće na najrazličitije načine oblikovati partnerske odnose i objašnjavati šta je to ljubav. Najveći broj ljubavnih problema i najbrojnije ljubavne patnje proističu upravo iz toga što pojedinac ne osvešćuje vlastite predstave o ljubavi i što ne shvata kako njegova predstava oblikuje i utiče na njegovo razmišljanje o ljubavi i na njegovo ponašanje u ljubavnom životu. Konstatacijom o postojanju suštinske razlike između predstave o ljubavi i stvarne ljubavi, odmah dolazimo do jedne od glavnih poruka. S toga, ova diskusija, nije o tome šta prava ljubav jeste, već o našim privatnim definicijama ljubavi. Nazvala bih je diskusijom jer pozivam na preispitivanje o ličnim ljubavnim očekivanjima i definicijama. Ako ste se već pitali „Šta ja verujem da ljubav jeste...“ – dobro je, ako niste – evo prilike.
Predstava o ljubavi sadrži tri osnovna elementa: predstavu o pravom partneru, o sebi i predstavu o odnosu. Predstava partnera najčešće prvo uključuje fizički izgled. Vodeći se svojim „tipom“ muškarca ili žene opisujemo lepotu, oblik tela, visinu, boju kose, očiju, način na koji se neko kreće i govori itd. Druga grupa kriterijuma su psihičke osobine: iskrenost, energičnost, agresivnost, otvorenost, inteligencija, toplina... U treću grupu spadaju socijalne osobine partnera kao što su profesija, status, materijalno bogatstvo... Da li postoji sličnost između Vaših bivših partnera? Da li je ona skrivena i apstraktna? Ukoliko pronalazite da nema sličnosti, da li je to znak da su se Vaši kriterijumi i vrednosti na osnovu kojih birate partnera promenili? Predstava o partneru nekad je čvrsto povezana sa predstavom o željenom (idealnom Ja). Tako osoba koja je nezadovoljna sobom zamišlja partnera onakvog kao što bi ona želela da bude, dok osoba koja je sobom zadovoljna, traži partnera koji je toliko sličan njoj jer smatra da je nje dostojan samo onaj u kojem vidi samu sebe. Predstava o sebi, odnosno o željenom Ja uključuje fantazije o promeni koja će se desiti tokom odnosa ljubavi ili o osećanjima koja će tada vladati. Željene promene mogu biti jasno definisane – osoba će prestati da radi nešto negativno (prestaće da pije, konačno će završiti fakultet, izaći iz depresije) i početi da radi nešto pozitivno (biće ambicioznija i motivisanija, radiće ono što suštinski želi). Što se tiče osećanja, ona se uglavnom zamišljaju kao veoma jaka i dugotrajna – sreća, ekstaza, osećaj lične vrednosti i sigurnosti, samopouzdanja ili smirenosti i spokojstva. Da li verujete da se prava ljubav stalno oseća, da je ona zapravo strast i da u njoj nema mesta za osećaj ravnodušnosti? Možda verujete da su odrednice prave ljubavi osećaji bola i patnje, ljubomore? Predstave o pravom odnosu se vezuju za očekivane razmene koje će se odvijati – „potpuno davanje sebe“, „u pravoj ljubavi neće biti konflikta i ljutnje“, „ljubav je potpuna briga za drugoga“, „to je potpuno razumevanje i iskrenost“, „osećaj ravnopravnosti“, „stalna zaljubljenost i strast“, „trajaće do kraja života“. Na koje načine Vi „dajete ljubav“ i na koje želite da je „primate“? Koja pravila važe kod Vas?
Na osnovu navedenih aspekata predstave (predstave o partneru, sebi i odnosu) svako od nas pravi mapu koja nas vodi kroz domen ljubavi. S obzirom da ne definišemo mapu kao normu, niti opisujemo idealnu predstavu ljubavi, možemo govoriti o funkcionalnim i disfunkcionalnim predstavama za svakog pojedinca ponaosob. Ukoliko partneri ostvaruju odnos kojim su međusobno zadovoljni govorimo o funkcionalnim predstavama ljubavi. U drugim slučajevima može zavladati „tiranija“ predstave o ljubavi kada je ona značajno iskrivljena, što dovodi do toga da osoba ima poteškoća u pronalaženju partnera ili u formiranju odnosa kojim će biti zadovoljna. Tada je predstava rigidna i fiksirana te osoba svakog partnera pokušava da uklopi u svoju predstavu. Zato je od velike važnosti da budemo svesni sadržaja naše mape i načina na koji ona uređuje naša mišljenja, osećanja i ponašanja u ljubavnom životu. Nekad je potrebno distancirati se od sopstvene predstave o ljubavi kako bismo omogućili njeno preispitivanje i ostvarili fleksibilnost, odnosno postepeno menjanje sadržaja mape i usklađivanje prema postojećem terenu.
Inspiraciju za tekst pronašla sam u knjizi dr Zorana Milojevića „Formule ljubavi – kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav “, koju toplo preporučujem.
Sanja Samardžija, diplomirani psiholog
