REBT (racionalno emotivno bihejvioralna terapija)

Oblast psihoterapije tokom 50-ih godina postala je bogatija za još jedan psihoterapijski pravac kognitivno-bihejvioralne orijentacije. Albert Ellis osmislio je novi, integrativni pristup koji je nazvao REBT (racionalno emotivno bihejvioralna terapija). Zasnovan na tvrdnji koju je formulisao grčki filozof Epiktet, da ljudi nisu uznemireni događajima samim po sebi, već svojim viđenjem tih događaja”, REBT uzima u obzir kako emocije, tako i kognicije i ponašanja klijenta. Ne čine nas srećnim, uznemirenim ili zabrinutim situacije koje nam se dešavaju u svakodnevnom životu, već način na koji mi posmatramo te situacije . Od načina na koji razmišljamo zavisi način na koji ćemo se ponašati i osećati. 

Elis, osnivač REBT-a, nas uči da svi ljudi na svetu imaju nasleđenu i prirodnu, biološku tendenciju da misle na iracionalan način, što ih dovodi do samouznemiravanja povodom mnogih neizbežnih iracionalnosti u svetu u kom živimo. Sami stvaramo emocionalnu neravnotežu koja nas često sprečava da efikasno radimo i suprotstavimo se nelogičnostima iracionalnog sveta. Bernard piše da je jedno od osnovnih racionalnih uverenja – prihvatanje. Ljudi koji ne prihvataju realnost kao takvu kakva jeste, već umesto toga zahevaju da uslovi života „moraju“, „ne smeju“, „treba“ ili „ne treba“ da budu onakvi kakvi realno jesu, sami sebe preterano uznemiravaju povodom uslova života i stvarnosti u kojoj žive.

U svetu oko nas postoje činjenice, događaji o kojima možemo da mislimo i koje procenjujemo. Abelson i Rozenberg su napravili razliku između vrućeg i hladnog mišljenja. Vruće mišljenje predstavlja našu procenu, dok je hladno mišljenje odraz konstatacije spoljašnje ili unutrašnje realnosti. Na primer, ako kažemo da je Srbija država, to je iskaz našeg znanja i predstavlja hladnu misao. Međutim, ukoliko kažemo da je Srbija lepa, to nije činjenica, već predstavlja našu procenu, naš sud, vrednovanje, vruću misao. Vidimo da vruće misli podležu daljoj obradi u odnosu na hladne i pod većim su uticajem mnogobrojnih psiholoških faktora, naših prethodnih iskustava i preferencija. Problem nastaje kada misli nisu jasno izrečene, a mi ih prikazujemo u formi hladnog mišljenja. Na primer, misao koja kaže „Mislim da neću položiti ispit za koji se pripremam“ je nepotpuna jer je izostavljen deo koji se odnosi na emocionalnu komponentu. Kada neko saopšti tako nešto, mi ne možemo znati kako se oseća povodom činjenice da sprema ispit i da smatra da ga neće položiti. Potpuna izjava koja bi nam dozvolila da napravimo razliku između hladnog i vrućeg mišljenja, odnosno razlike između konstatovanja i ocene naših misli, često ne bude izrečena, iako je od esencijalne važnosti za razumevanje kako način na koji mislimo određuje kako se osećamo.

Drajden nas uči kako da pravimo razliku između racionalnih i iracionalnih uverenja, što predstavlja i strategiju za promenu iracionalnih uverenja u racionalna. Ako se držimo prethodnog primera, hladna misao bi bila sama konstatacija osobe da neće položiti ispit. Poptpuna izjava koja oslikava racionalno uverenje osobe bi glasila „Mislim da neću položiti ispit za koji se spremam, što će za mene biti loše, ali ne i užasno, niti nepodnošljivo, neću biti manje vredna osoba zbog toga, niti to znači da će moj život biti zauvek oštećen zbog doživljenog neuspeha“. Ovakva misao podrazumeva prihvatanje lične ocene da neuspeh nije željen, ali i odbacivanje nerealnih i preteranih procena, derivata iracionalnih uverenja – koji vode stvaranju nezdravih emocija. Potpuna izjava koja bi bila primer iracionalnog uverenja bi mogla da glasi „Mislim da neću položiti ispit za koji se spremam, i to će biti grozno, užasno i nepodnošljivo, što će me značajno obezvrediti kao osobu i učiniti da moj život nikada ne bude bolji“.

REBT je sveobuhvatan pristup pomaganja ljudima da promene svoje disfunkcionalne (samoodmažuće) emocije i ponašanja, pokazujući im kako da postanu svesni svojih uverenja i stavova koji stvaraju ova neželjena psihička stanja, i kako da promene ova disfunkcionalna uverenja i stavove. Proces promene je edukativan, tako da omogućava klijentima da pomažu sami sebi čak i kada je formalna terapija završena. Ovaj samopomažući aspekt REBT-a predstavlja jednu od najvećih snaga terapije usklađene sa zahtevima savremenog društva. Uz učenje klijenata kako da upravljaju svojim životima, REBT terapeuti koriste brojne terapijske tehnike, uključujući razumevanje životne filozofije svojih klijenata, emocionalno saosećanje i strategije rešavanja problema.

Teorijske postavke

Teorijske pretpostavke na kojima počiva praksa REBT najviše se tiču odnosa mišljenja, emocija i ponašanja. Osnovno teorijsko pitanje nije ZAŠTO tako postupaju, nego KAKO da pomognu sebi da postupaju racionalno. Ljudi mogu da misle o svom mišljenju tako da je zadatak da prepoznaju svoje samo-poražavajuće misli i da ih MENJAJU.

Šest principa leži u osnovi REBT-a:

1. Osećamo ono šta mislimo, odnosno kognicija (mišljenje) najviše određuje ljudske emocije.

Ne čine nas događaji sami po sebi tužnim, ljutim ili anksioznim, već nas ono što mi govorimo sebi o tim događajima uvodi u naša emocionalna stanja. Npr. ljudi koji su socijalno fobični nisu uznemireni zbog ponašanja drugih ljudi, već sami sebe uznemiravaju govoreći sebi da će ih drugi odbaciti, povrediti ili biti zli prema njima, te da oni ne mogu podneti takvo njihovo ponašanje.

2. Mi uznemiravamo sebe pogrešnim razmišljanjem.

Naši emocionalni poremećaji uzrokovani su disfunkcionalnim razmišljanjima kao što su preterivanje, crno-belo razmišljanje, pojednostavljivanje, rigidno mišljenje, preterane generalizacije, skakanje na zaključak, itd.

3. Menjanje našeg razmišljanja promeniće naša osećanja.

Pošto nas misli uznemiravaju, smisleno je raditi na promeni naših razmišljanja o sebi, drugima i svetu. Npr. umesto da sebi govori da će ga razgovaranje sa osobama suprotnoog pola samo dovesti do odbacivanja i da je to užasno, klijenta možemo ohrabriti da testira u realnosti da li je to zaista toliko užasno kao što to on ili ona pretpostavljaju.

4. Iracionalna (disfunkcionalna) uverenja imaju različite uzroke.

Ljudska bića lako usvajaju iracionalna uverenja. Međutim, iako okolina, kultura i genetika igraju značajnu ulogu u razvijanju iracionalnih uverenja, mi smo ti koji imamo tendenciju da sebe uznemiravamo na razne načine.

5. Ljudi imaju tendenciju da neprestano uznemiravaju sami sebe na razne načine.

Iako učenje iz prošlosti može biti značajno za učenje iracionalnih uverenja, REBT smatra važnim uočavanje načina na koje mi sada uznemiravamo sebe svojim uverenjima i uči klijente kako da otkriju uverenja o sebi, drugima i svetu koja su naučili u prošlosti i procene da li su ona tačna i korisna u današnjosti.

6. Uverenja se mogu menjati.

Pošto su ljudi prirodno skloni da razvijaju iracionalna uverenja, menjanje uverenja je nekada teško i zahteva upornost, zbog čega je REBT vrlo aktivna i direktivna terapija.

 

ABC model

 Osnovni princip promene u REBT-u podrazumeva rad na promeni svojih nekonstuktivnih uverenja, što za posledicu ima promenu emocija i ponašanja. ABC model predstavlja osnovni radni okvir u REBT terapiji, tzv. ABC model u kome A predstavlja aktivirajući događaj (situaciju), B -naša uverenja koja su u vezi sa datim aktivirajućim događajem i C - ponašanja i emocije koje doživljavamo u toj situaciji. REBT nas uči da događaj sam po sebi ne utiče automatski na naša osećanja i ponašanja, već da ona zavise od načina na koji smo ih mi obradili, tačnije od naših uverenja. Ukoliko su naša uverenja konstruktivna (racionalna) za posledicu ćemo imati konstruktivna, samopomažuća osećanja i ponašanja, dok će posledica nekonstruktivnog razmišljanja (iracionalna uverenja) biti nekonstruktivne i samoosujećujuće emocije i ponašanja.

U skladu sa ABC teorijom izveden je zaključak kako su ljudska bića u velikoj meri sama odgovorna za stvaranje sopstvenih emocionalnih smetnji i poremećaja. Jedno od važnih pitanja je i to kako se emocionalni poremećaj održava. On se potkrepljuje iracionalnim rečenicama koje osoba neprestano govori sama sebi. Pošto, po Elisu, mi uglavnom osećamo onako kako mislimo, poremećene emocionalne reakcije kao što su depresija i anksioznost uzrokovane su i održavane samoporažavajućim sistemom uverenja koji se sastoji od konstruisanih i internalizovanih iracionalnih uverenja.

Filozofski principi

REBT neguje pre svega praktičan pristup rešavanju problema. Umesto da klijent i terapeut provode vreme na terapiji pokušavajući da steknu uvid i razumeju na koji način su iracionalna uverenja klijenta evoluirala i kako su tu evoluciju oblikovala ranija životna iskustva, kako odnosi sa značajnim osobama, REBT se usmerava na sagledavanje mogućih rešenja, na akciju i na praktične korake koje osoba treba da preduzme kako bi ostvarila željeni cilj.

Ciljevi

REBT se razlikuje od drugih psihoterapija po tome što ne stavlja naglasak na istraživanje prošlosti, već se fokusira na promenu trenutne procene, mišljenja i ponašanja, u odnosu na sebe, druge i uslove pod kojima ljudi žive.

Osnovni cilj u REBT-u jeste navesti klijente da ispitaju i promene neka od svojih najosnovnijih uverenja, naročito ona koja dovode do smetnji i poremećaja. Terapeutov zadatak se uglavnom sastoji u otkrivanju i napadanju iracionalnih, samoporažavajućih i nerealističnih verovanja i njihovo zamenjivanje racionalnijim, logičnijim i funkcionalnijim načinima mišljenja.

Terapijski odnos

Terapeut radi na tome da kod svojih klijenata razvije interesovanje za sebe samog, interesovanje za druge ljude, samokontrolu, toleranciju, fleksibilnost, prihvatanje neizvesnosti i obaveza, logično mišljenje, izlaganje riziku, veću toleranciju na frustraciju i odgovornost za sopstvene teškoće i poremećaje.

REBT terapeut je izuzetno aktivan, demonstrativan, ali i konfrontirajući. Elis je insistirao baš na takvoj upotrebi snažne, direktne komunikacije kojom se klijent navodi da odustane od iracionalnih ideja kojima sam sebe sputava. Baš zbog toga što je REBT vrlo konfrontativan i direktan, ne mora biti dobar izbor za sve klijente. Nekome će direktivan pristup REBT terapeuta biti previše agresivan.

Terapeut bezuslovno prihvata klijenta kao pogrešivo ljudsko biće, ali ne pokazuje previše topline zbog rizika da ne potkrepi uverenje da “me drugi moraju prihvataiti, voleti, da mi moraju pomoći“, (što može biti srž emocionalnog poremećaja). Između terapeuta i klijenta postoji ravnopravan i saradnički odnos. REBT svoj repertoar intervencija dosta bazira i na humoru. Iskustvo REBT terapeuta ukazuje na to da ovakav metod rada pogoduje najvećem broju klijenata u rešavanju njihovih emotivnih i psiholoških problema.

Jedna od važnih karakteristika ovog pravca jeste što terapija ne traje dugo, ali je vrlo intenzivna.

Primena

REBT se uspešno primenjuje za pomaganje ljudima sa veoma različitim kliničkim i nekliničkim problemima, a u najvećoj meri se koristi za terapiju depresije, generalizovanog anksioznog poremećaja i fobičnih poremećaja. K

 Koristi za podsticanje ličnog razvoja i samoaktualizacije (ostvarivanje ličnih potencijala). Sadrži detaljne principe (kao što su prosvećujući interes za sebe, samoprihvatanje, preuzimanje rizika) koji mogu biti upotrebljeni za pomaganje ljudima u razvijanju funkcionalnije filozofije življenja i ponašanja u skladu sa njom. Sve češće se koristi za veću efikasnost na radnom mestu.